LIRIKONFESTOVIH ENAINDVAJSET (16): AIDA ŠEČIĆ NEZIREVIĆ


Umjetnost između ponavljanja i originalnosti

Autentičnost je neophodna da bi umjetničko djelo bilo smatrano vrijednim. U moru pisanih radova, jedna se stvar neprekidno javlja: literarno papagajstvo.

Šta su to literarni papagaji?

Osobe su to koje, svjesno ili nesvjesno ponavljaju tuđe ideje, stavove, izraze ili mišljenja.

Već u školama učenici/ce koriste klišeje i otrcane poredbe.

Literarno papagajstvo nalazimo i u okviru akademske zajednice. Umjesto da ponude vlastito viđenje pjesme, romana ili drame, studenti/ce kopiraju riječi profesora/ica ili se oslanjaju na već poznate kritike. Opis književnog lika (npr. Raskoljnikov iz romana »Zločina i kazne«) kao žrtve »loših društvenih okolnosti«, bez dodatnog objašnjenja zašto i kako, signalizuje da je riječ o ponavljanju tuđih fraza. Rezultat ovakvog ponavljanja su beživotni tekstovi bez ličnog pečata.

Plagijat, imitacija ili samo inspiracija?

Dok plagijat predstavlja preuzimanje nečijeg autorskog djela u potpunosti, imitacija i inspiracija se ne mogu nazvati književnim papagajstvom u doslovnome smislu.

Inspiracija podrazumijeva nadahnutost određenim djelom, a sve dok se tom djelu daje lični pečat, ne može se nazvati plagijatom. Tako je, recimo, Tracy Chevalier napisala kratki roman nadahnut Shakespearovim »Othelom«, u sklopu projekta Hoghart Shakespeare. Roman »Novi dječak« Chevalier je smjestila u osnovnu školu, preciznije na školsko igralište, 1970-ih. Uprkos brojnim sličnostima, svakome ko pročita ovu novelu jasno je da je riječ o originalnom književnom djelu, s ličnim pečatom autorice.

Katkad je linija između inspiracije i imitacije tanka.

Britanska se spisateljica CJ Tudor u romanu »Nestanak Annie Thorn« nadahnula knjigom »Groblje kućnih ljubimaca« Stephena Kinga u tolikoj mjeri da je postala predmetom rasprava na društvenim mrežama. Sličnosti su brojne. Radnja se vrti oko skupine prijatelja iz djetinjstva koja skriva užasnu tajnu. Tu su i mrtvi koji se vraćaju, kao centralna tema. No, postoje i značajne razlike zbog kojih se ovo djelo ne može nazvati plagijatom. Sve u svemu, riječ je više o žanrovskoj posveti nego o literarnom papagajstvu.

I pjesnik T. S. Eliot često je »pozajmljivao« stihove (slike, stilske figure) drugih pjesnika i pjesnikinja (Dante). I iako on te stihove stavlja u moderan kontekst, i dalje se o njegovoj poeziji vode polemike.

Kako naći vlastiti stil?

Prava kreativnost ne nalazi se u onome što je već kazano, nego u preoblikovanju toga u svoju vlastitu viziju (baš kao što je to Tracey Chevalier učinila u spomenutom romanu »Novi dječak«).

Zaključak

Opasnost literarnog papagajstva ne leži samo u nedostatku originalnosti, nego i u nedostatku saosjećajnosti i dubljeg razumijevanja. Borba protiv literarnog papagajstva počinje ohrabrivanjem djece, već u osnovnoj školi, da razvijaju vlastiti glas. I još nešto: literarno papagajstvo možda može ponuditi kratkotrajni uspjeh. Ali suštinski, ono osiromašuje umjetnost, za razliku od literarne autentičnosti koja je razvija, osvježuje i čini boljom.